Goli otok je jedan od najpoznatijih i najzloglasnijih zatvora u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, otvoren 1948., a zatvoren 1988. godine.Iako su i za vrijeme Prvoga svjetskog rata ovdje nakratko bili internirani ruski zarobljenici, najstrašnija povijest otoka zbivala se za vrijeme "Informbiroa", 1949.-1958., kada su ovdje zatvarani i mučeni politički zatvorenici, protivnici tadašnjeg Titovog komunističkog režima, odnosno sljedbenici Staljinovog režima
Kroz golootočki pakao prošlo je po nekim statistikama preko 16 000 osuđenika (od kojih je od iscrpljenosti i bolesti oko 400 izgubilo svoje živote), a znalo ih je istovremeno boraviti i preko 3 500.
Na Golom otoku bila su primjenjivana strašna kažnjavanja, a sve s ciljem da osuđenik izgubi svoju osobnost. Istovremeno su osuđenici prisiljavani na teški fizički rad u kamenolomima, raznim pogonima...
1950. god. sagrađen je u uvali Senjskoj tzv. Logor R-5 gdje su kaznu izdržavale žene - političke osuđenice, a od 1958. na Goli otok počinju stizati i ostale kategorije osuđenika (kriminalci...), kada režim postaje nešto blaži.
Bijeg sa Golog otoka bio je gotovo nemoguć (strogi nadzor, jake morske
struje, udaljenost od kopna...), a sve se odvijalo u najvećoj tajnosti, tako da
je dio istine tek sada počeo dolaziti na svjetlo dana.