Goli otok je jedan od najpoznatijih i najzloglasnijih zatvora u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, otvoren 1948., a zatvoren 1988. godine.Iako su i za vrijeme Prvoga svjetskog rata ovdje nakratko bili internirani ruski zarobljenici, najstrašnija povijest otoka zbivala se za vrijeme "Informbiroa", 1949.-1958., kada su ovdje zatvarani i mučeni politički zatvorenici, protivnici tadašnjeg Titovog komunističkog režima, odnosno sljedbenici Staljinovog režima

Kroz golootočki pakao prošlo je po nekim statistikama preko 16 000 osuđenika (od kojih je od iscrpljenosti i bolesti oko 400 izgubilo svoje živote), a znalo ih je istovremeno boraviti i preko 3 500. Na Golom otoku bila su primjenjivana strašna kažnjavanja, a sve s ciljem da osuđenik izgubi svoju osobnost. Istovremeno su osuđenici prisiljavani na teški fizički rad u kamenolomima, raznim pogonima...

Pri dolasku prvih osuđenika (09.07.1949.) otok je bio potpuno gol, a pošumili su ga i izgradili sami osuđenici. Jaka bura u zimskim mjesecima, te nesnosne vrućine tijekom ljetnih mjeseci, samo su im otežavale ionako tešku sudbinu.1950. god. sagrađen je u uvali Senjskoj tzv. Logor R-5 gdje su kaznu izdržavale žene - političke osuđenice, a od 1958. na Goli otok počinju stizati i ostale kategorije osuđenika (kriminalci...), kada režim postaje nešto blaži.

Bijeg sa Golog otoka bio je gotovo nemoguć (strogi nadzor, jake morske struje, udaljenost od kopna...), a sve se odvijalo u najvećoj tajnosti, tako da je dio istine tek sada počeo dolaziti na svjetlo dana.